Elvedin Šečić, navijač čija je molitva dirnula BiH: Dovio sam Allahu iz dubine duše, ali momci su od
Bugojanac koji duže od 30 godina radi u Norveškoj, s optimizmom dočekuje i finalni baražni susret protiv Italije, a na pitanje hoće li reprezentacija i u utorak moći računati na njegove dove, odgovara: Moja reprezentacija je uvijek u mojim dovama
Snimci Elvedina Šečića, Bugojanca koji već tri decenije živi i radi u Norveškoj, obišli su Bosnu i Hercegovinu i region nakon što ga je kamera tokom sinoćnjeg prenosa utakmice Vels - Bosna i Hercegovina prikazala u trenutku dok skrušeno moli za prolazak bh. reprezentacije, piše Anadolu.
Emotivna scena sa stadiona u Cardiffu ubrzo je postala jedan od najupečatljivijih trenutaka večeri u kojoj je fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine, nakon dramatične utakmice i boljeg izvođenja penala, izborila plasman u finale baraža za Svjetsko prvenstvo. Bh. tim sada očekuje odlučujući duel protiv Italije, koji se igra u utorak.
Šečić, koji godinama prati reprezentaciju Bosne i Hercegovine, iz Cardiffa je za Anadolu kazao kako mu odlasci na utakmice reprezentacije BiH znače mnogo više od samog fudbala.
"Kad god imam priliku, u zadnjih 18 godina idem na utakmice. Mnogo mi je lakše otići na gostujuće utakmice nego kući zbog svih obaveza i organizacije, ali meni je fudbalska utakmica mjesto gdje mogu ispuniti neke svoje patriotske osjećaje, da čujem svoju himnu i da uživam u tom momentu", kazao je Šečić.
Govoreći o trenutku koji je zabilježila kamera, priznaje da je emocija bila jača od svega.
"Ovo je meni bio četvrti ili peti baraž. U sebi sam učio i molio Allaha dragog da nam pomogne. Vjerujte mi, stvarno jesam dovio iz dubine svoje male duše, pokorne Allahu. Ako je Allah dragi prepoznao tu moju dovu, ja sam Mu zahvalan", rekao je.
Ipak, naglašava da uspjeh nije došao slučajno, već kao plod borbe igrača na terenu.
"Ali želim kazati i sljedeće: da se momci nisu borili, da nisu odigrali muški i ginuli na terenu, mogao je čitav Cardiff doviti. Kada se mi borimo i odradimo svoj dio, a oni su svoj posao odradili na terenu, onda ti Allah dragi samo puhne u leđa", poručio je Šečić.
Dodaje kako mu je posebno drago što je, pa i nenadano, postao dio jedne lijepe i pozitivne priče koja je ujedinila ljude širom Bosne i Hercegovine.
"Iskreno, drago mi je da sam bio dio te jedne fine, lijepe i pozitivne priče vezano za nas i za našu malu Bosnu. Mogu samo misliti kako je sinoć bilo u Bosni", rekao je. Prema njegovim riječima, upravo su ovakvi trenuci ono što ljudima u Bosni i Hercegovini najviše treba.
"Tako nam malo treba, pozitivna priča, pozitivna energija, nešto lijepo da se dešava. Vidiš na stadionu da se svi druže, vidiš neke ljude prvi put u životu, vjerovatno i zadnji put, ali osjećaj je kao da se znamo 100 godina. Sreo sam ljude iz Amerike koji su došli samo zbog utakmice", istakao je.
Šečić s optimizmom dočekuje i finalni baražni susret protiv Italije, a na pitanje hoće li reprezentacija i u utorak moći računati na njegove dove, kratko odgovara: "Moja reprezentacija je uvijek u mojim dovama."
Posebno je fasciniran kapitenom BiH, što potvrđuje riječima: "Edinu Džeki treba izgraditi spomenik."
Otkriva i da je posebnu emociju sinoć nosio i zbog toga što je na utakmici s njim bila i njegova kćerka, kojoj je kartu za Cardiff poklonio za 18. rođendan. Kako kaže, ona će u utorak biti i u Zenici, gdje će bodriti Zmajeve u možda i najvažnijoj utakmici generacije.