Sigurnosna promjena Turske: Nova uloga u odbrani Evrope počinje na Zapadnom Balkanu

Nedavne konstatacije turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana o evropskoj sigurnosti izazvale su rasprave u zapadnim prijestolnicama, ali njihove implikacije privukle su malo pažnje na Balkanu. Ipak, upravo u ovom historijski izazovnom regionu, gdje su se Istok i Zapad dugo sukobljavali, Turska pokušava redefinisati svoju ulogu u okviru evropskog odbrambenog okvira.

Nakon najave američkog predsjednika Donalda Trumpa o smanjenju američkog vojnog prisustva u Evropi, Erdogan je intenzivirao predstavljanje Turske centralnim stubom kontinentalne sigurnosti, tvrdeći da prava sigurnost u Evropi zahtijeva punu integraciju Turske u okvir EU. Daleko od samo retorike, ova tvrdnja odražava proračunat pomak u vanjskoj i odbrambenoj politici Turske. Proteklih mjeseci Erdogan je sudjelovao u diplomatskim sastancima na visokom nivou, uključujući ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog i poljskog premijera Donalda Tuska, signalizirajući rastući udio Turske u regionalnoj stabilnosti. Široko rasprostranjenu fotografiju na kojoj Erdogan drži kišobran za Zelenskog neki su protumačili kao simboličan gest rastućih težnji Turske za liderstvo u regionalnoj sigurnosti, prikazujući Tursku kao zaštitnika ranjivih nacija suočenih s evropskim oklijevanjem.

U međuvremenu, kako Njemačka, Francuska i Italija i dalje nedovoljno ulažu u svoje vojne kapacitete, ovisnost EU o NATO i američkim snagama ostaje očigledna. Upravo tu nastupa Turska. Erdogan je dosljedno uokvirivao ulogu svoje zemlje kao “win-win” partnera, nudeći sigurnosnu pomoć i ekonomsku saradnju, istovremeno potvrđujući stratešku neophodnost Turske za dugoročnu stabilnost Evrope.

- Sve veća uloga Turske na Balkanu

Izvan zapadne Evrope, Turska testira svoj prvi veliki bezbjednosni zadatak na Zapadnom Balkanu – sve nestabilnijem regionu u kojem spoljni uticaji oblikuju krhku ravnotežu snaga. Turska je značajno proširila svoje vojno prisustvo na Kosovu, jačajući veze kroz programe obuke i odbrambene saradnje. Ključni momenat u ovom rastućem odnosu došao je osnivanjem fabrike municije na Kosovu, čime je Turska postala dugoročni bezbjednosni partner. Osim toga, nedavna nabavka bespilotnih letjelica turske proizvodnje od strane Kosova – koje su ranije bile aktivne u sukobima kao što su rat u Azerbejdžanu u Nagorno-Karabahu i odbrani Ukrajine protiv Rusije – pokazuje dublju uključenost Turske u planiranje odbrane u regionu.

Srbija je sve to primila k znanju. U viralnom video snimku na platformi TikTok, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić u šali je uporedio brkove svog frizera sa onima Erdoganovog telohranitelja, uz smijeh dodajući da berberin uvijek pita: „Verujete li mi? dok brije blizu vrata. „Naravno da imam povjerenje“, odgovora Vučić, „podsjećate me na tjelohranitelja mog prijatelja – kako da vam ne verujem?“ Iako duhovit, komentar odražava dublju stvarnost: vojno i diplomatsko prisustvo Turske postaje nezaobilazan faktor u političkom pejzažu regije.
 

- Srbija - Kosovo: Linija rasjeda između Istoka i Zapada

U srcu balkanskog angažmana Turske leži dugogodišnji spor Srbije i Kosova – jedan od najdugovječnijih geopolitičkih izazova Evrope. Dok je Kosovo proglasilo nezavisnost 2008. godine, Srbija nastavlja odbijati njegov suverenitet, što dovodi do opetovanih političkih konfrontacija. Ovaj spor dodatno komplikuje vanjska dinamika moći: Kosovo uživa čvrstu podršku SAD i NATO-a, dok Srbija održava bliske veze sa Rusijom, pozicionirajući se kao primarni saveznik Moskve na Balkanu. Produbljivanje odnosa Turske sa Kosovom pozicionira je na strateški značajnu poziciju premošćivanja jaza između interesa usklađenih sa NATO-om i zabrinutosti za regionalnu bezbjednost. Međutim, svaka promjena u ravnoteži snaga, bilo putem povećanog zapadnog uticaja na Kosovu ili kontinuiranog povezivanja Srbije sa Rusijom, ima potencijal eskaliranja regionalnih tenzija.

- Republika Srpska i Kosovo: Paradoks političkih strategija

Izvan ose Srbija-Kosovo, u Bosni i Hercegovini se odvija još jedan složen razvoj događaja, posebno unutar većinski srpskog entiteta Republike Srpske (RS). Na površini, RS i Kosovo mogu izgledati dijametralno suprotne – dok RS teži otcjepljenju od Bosne i Hercegovine, Kosovo teži širem međunarodnom priznanju. Ipak, njihove strategije na poseban način odraz su jedna drugoj. Kosovska vlada, kojom dominiraju etnički Albanci, težila je većoj integraciji u zapadne institucije, dok je sistematski smanjivala srpski uticaj unutar svojih granica. Mjere kao što su ograničavanje srpske uprave, povećanje granične kontrole i integrisanje regija sa srpskom većinom u centralne institucije ilustruju ovu strategiju.

S druge strane, rukovodstvo RS-a u Banjoj Luci poduzelo je korake ka jačanju autonomije u odnosu na Bosnu i Hercegovinu, pri čemu su se neki lideri otvoreno zalagali za otcjepljenje i ujedinjenje sa Srbijom. Dok Kosovo nastoji da se distancira od srpskog uticaja, RS aktivno jača svoje veze sa Beogradom, što predstavlja direktan izazov za centralnu vlast Bosne i Hercegovine. Ovaj paradoks naglašava duboki geopolitički rascjep na Balkanu, pročetom političkim manevrima pod uticajem globalne borbe za moć. SAD i EU čvrsto podržavaju suverenitet Kosova, dok Rusija i Srbija podržavaju nastojanje RS za većom autonomijom.
 

- Eskalacija političke krize u RS

Tenzije u Bosni i Hercegovini dosegle su nove razine. Najnovija tačka žarišta dogodila se kada je predsjednik RS Milorad Dodik najavio formiranje odvojene granične policije — potez koji mnogi tumače kao korak ka secesiji. Dodik tvrdi da se tom mjerom vraća suverenitet RS-a nad njenim granicama, ograničen međunarodnim sporazumima 2000. godine. Najava je izazvala oštra upozorenja evropskih lidera zabrinutih za teritorijalni integritet BiH. Paralelno tome, nedavna presuda Dodiku na godinu dana zatvora i šestogodišnju zabranu obavljanja dužnosti, zbog nepoštivanja odluka visokog predstavnika u BiH, samo je podstakla dalju nestabilnost. U međuvremenu, ostavka Darka Ćuluma, direktora Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), signalizira širenje podjela unutar sigurnosnog okvira BiH.

- Diplomatski potez Turske u Bosni

Kako se politička kriza produbljivala, Turska se uključila kao diplomatski sagovornik. U okviru iznenađujućeg razvoja događaja, član Predsjedništva BiH Denis Bećirović posjetio je predsjednika Erdogana kako bi zatražio podršku Ankare u suprotstavljanju separatističkoj agendi Republike Srpske. Posjeta je ponovo pokrenula političku debatu u Sarajevu o obimu i prirodi uloge Turske, posebno među bošnjačkim političkim predstavnicima. Neki kritičari tvrde da Bećirovićevo djelovanje slijedi naslijeđe preminulog bošnjačkog lidera Alije Izetbegovića, koji je održavao bliske veze s Turskom. Drugi to vide kao priznanje da regionalna stabilnost sve više zavisi od angažmana Turske. Sastanak je također pokrenuo diskusiju o ranije iznesenom prijedlogu koji uključuje hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića i Milorada Dodika, a koji sugerira da lideri Hrvatske, Srbije i Turske djeluju kao posrednici u tekućoj krizi u Bosni i Hercegovini. Ideju su ranije odbacili bošnjački politički predstavnici, ali Bećirovićev pristup signalizira potencijalnu promjenu strategije.

Tokom posjete, Erdogan je ponovo potvrdio podršku Turske suverenitetu Bosne i Hercegovine i njenim evroatlantskim integracijama. Međutim, njegova šutnja o Vučićevim i Dodikovim postupcima sugerira da Turska pažljivo upravlja svojom rastućom ulogom na Balkanu, balansirajući diplomatiju sa svojim širim strateškim interesima. Kako se Turska potvrđuje kao sigurnosni igrač u Evropi, njena prva uloga na Zapadnom Balkanu već oblikuje regionalnu dinamiku. Dok se Ankara predstavlja kao stabilizirajuća sila, duboko ukorijenjene tenzije na Kosovu i u RS-u i dalje predstavljaju izazov za budućnost regiona. Sa promjenjivim savezima i neriješenim sukobima, pomjeranje Turske u evropsku odbranu moglo bi ili doprinijeti dugoročnoj stabilnosti ili učvrstiti Balkan u još jednom ciklusu geopolitičkog rivalstva. Ostaje ključno pitanje: hoće li strateška integracija Turske u evropsku odbrambenu arhitekturu promovirati dugoročnu stabilnost? Perspektiva vrijedna razmišljanja.